Stres

“Kakav stres!” – kažemo kada osećamo da smo uznemireni, zabrinuti, opterećeni mnogim problemima. Ali pored veoma izraženog stresa postoji i hroničan stres, koji može da bude u vezi sa stalnim problemima koji se postepeno gomilaju. Budući da hroničan stres postepeno raste, malo pomalo, moguće ga je i ne primetiti – pomisliš: “Danas mi je malo gore nego juče, ne treba da se brinem”. Ali zbog ovoga stres neće biti manje opasan, čak naprotiv. Najčešće je hroničan stres povezan s problemima koje je osobi veoma teško da reši, s teškom situacijom u porodici, na poslu, s bolešću. U njih spadaju i unutrašnji konflikti, kada određena situacija istovremeno ima i dobrih i loših strana, koje se isto žele, npr. ne sviđa mu se posao, ali mu je potreban novac; muž kojeg žena ne voli, ali ne može bez njega itd. Sledeća opasnost je u tome da se često trudimo da ne priznamo da ovi problemi postoje; radi mehanizam odricanja: ako jedanput ne može da reši problem, osoba može da se pretvara da problem jednostavno ne postoji. Potisnut iz svesti problem, međutim, nigde ne nestaje, već se ispoljava u oblicima koji nisu pod kontrolom svesti: u snovima, mašti i prilično neprijatnim psihosomatskim simptomima.

U naše vreme mnogo se priča o stresu koji je povezan s administrativnim ili dispečerskim poslom, zagađivanjem okoline, odlaskom u penziju, fizičkim naprezanjem, porodičnim problemima ili smrću rođaka. Reč “stres”, isto kao “uspeh”, “neuspeh” i “sreća”, ima različito značenje za različite ljude. Pod ovim pojmom se podrazumevaju: umor, bol, strah, neophodnost koncentrisanja, nepoštovanje  javne osude, gubitak krvi ili čak neočekivani ogromni uspeh koji vodi do rušenja celokupnog načina života. Biznismen koji oseća stalni pritisak od strane klijenata i službenika; dispečer aerodroma koji zna da minut smanjene pažnje znači stotine poginulih ljudi; sportista koji užasno mnogo žudi za pobedom; muž koji bespomoćno gleda kako njegova žena polako i mučno umire od raka – svi oni osećaju stres. Njihovi problemi su potpuno različiti, ali su medicinska ispitivanja pokazala da organizam stereotipno reaguje istim biohemijskim promenama čija je svrha da izađu na kraj s potrebama koje su se pojavile u ljudskom sistemu.

Hronični stres obično nastaje na dva načina: bilo kao posledica nagle stresne situacije, bilo kao rezultat uticaja na prvi pogled nevažnih, ali brojnih i dugotrajnih neprijatnih faktora (a često su to različite i najneobičnije kombinacije svega gore navedenog).

Osnovna karakteristika sindroma hroničnog umora je hronično zamaranje, koje ima stalni karakter. Glavna razlika između hroničnog i običnog umora je u odsustvu težnje za njegovim potpunim nestankom nakon dugog odmora. Nije retkost da nakon dugog odmora bolesnik ima utisak da je potpuno ozdravio, ali već tokom prve nedelje nakon povratka uobičajenom životu simptomi bolesti se vraćaju.

Ukoliko epizodični stres često prolazi nezapaženo, onda se hronični stres i preterano razdražen vegetativni nervni sistem ispoljavaju određenim fizičkim simptomima. Prvi simptomi su relativno bezazleni, npr. hronične glavobolje i povećana sklonost prehladama. Međutim, ako je situacija, koja pogoduje hroničnom stresu, i dalje ista, mogu da se pojave i još ozbiljniji problemi sa zdravljem.