Socijalna anksioznost

Socijalna anksioznost predstavlja vrstu anksioznog (strašljivog) reagovanja u socijalnim situacijama (u prisustvu drugih ljudi, publike, na javnim mestima gde ima drugih ljudi itd). Socijalna anksioznost se bazira na proceni (verovanju, ubeđenju) osobe da se može obrukati, da može biti ponižena i/ili kritikovana od strane poznatih i/ili nepoznatih ljudi. Osobe koje pate od socijalne anksioznosti preterano brinu kakav će utisak ostaviti na druge ljude (bilo nepoznate bilo poznate), da li će ih drugi ljudi prihvatiti, pohvaliti i pokloniti im svoju pažnju.

Osobe koje imaju socijalnu anksioznost jako veruju da moraju da ostave dobar utisak na druge ljude, da moraju da se dopadnu svim ljudima koje smatraju bitnim, da moraju da ih fasciniraju, ili da na smeju da se obrukaju. Njihov najveći strah odnosi se na to da bi drugi ljudi mogli otkriti kod njih nešto neadekvatno, neprihvatljivo ili prosto neprivlačno i neinteresantno.

Šta je u osnovi socijalne anksioznosti?

Izvor socijalne anksioznosti je u neprihvatanju sebe koje se bazira na dubokom ubeđenju osobe da je on/ona manje vredan/a i u nekom smislu neadekvatan/a osoba. Upravo zbog ovakvog stava prema sebi, osobe koje su socijalno anksiozne ulažu velike napore da se svetu i drugim ljudima prikažu u što boljem svetlu, veruju da im je neophodno da fasciniraju druge (svojim talentima, lepotom, inteligencijom, humorom itd) i na taj način poprave sliku o sebi ili bar sakriju od drugih sopstveno osećanje neadekvatnosti. Problem je u tome da što više pokušavaju da dokažu sebi da vrede to sve više održavaju i pojačajavaju unutrašnji osećaj da manje vrede. Na taj način smanjuju svoje samopouzdanje.

Većina ljudi ponekad želi da fascinira druge ljude i da ostavi dobar utisak, što samo po sebi ne predstavlja nikakav emocionalni problem, već sasvim legitiman cilj. To je naročito slučaj pri upoznavanju potencijalnog partnera, pri predstavljanju poslodavcu ili u bilo kojoj drugoj socijalnoj situaciji u kojoj dobra samoprezentacija donosi neku dobit. Za razliku od ovoga, osobe koje su sklone socijalnoj anksioznosti ne samo da žele, već su duboko ubeđene da i moraju (da im je neophodno, nužno) da fasciniraju druge ljude i to uvek i u svim situacijama. Pošto to naravno nije uvek izvodljivo (nikada se ne možemo dopasti baš svim ljudima, već samo nekima), ove osobe konstantno strepe da u tome neće uspeti, a tu vrstu neuspeha smatraju užasom i nečim što se ne može podneti. Ako ne uspeju da se dopadnu nekoj osobi, osobe koje su socijalno anksiozne to vide kao dokaz i potvrdu za njihovo uverenje o sopstvenoj neadekvatnosti, u vezi čega se užasavaju.

Socijalna anksioznost i samovrednovanje

Problem socijalne anksioznosti je problem koji je u vezi sa samovrednovanjem i samoprihvatanjem i uvek je u vezi i sa drugim emocionalnim problemima kao što su stid i depresivnost. Osoba je anksiozna u socijalnim situacijama kada strepi da bi se mogla obrukati ili kada misli da bi drugi ljudi mogli primetiti neke njene nedostatke, oseća stid kada se to i desi a pada u depresivno raspoloženje kada zaključi da će se to dešavati uvek do kraja njenog života i da se to ne može promeniti (opet iz ubeđenosti u sopstvenu neadekvatnost).

Socijalna anksioznost i stid

U okviru emocionalnog problema koji nazivamo socijalna anksioznost uvek se javlja preterana stidljivost. Osobe koje su preterano stidljive imaju razne strategije za nošenje sa stidom. Stid je pokazatelj da se osoba oseća neprihvaćeno, nevoljeno i odbačeno.

Kako nastaje socijalna anksioznost u detinjstvu?

Osobe koje pate od socijalne anksioznosti su često osobe koje nisu bile dovoljno voljene i prihvaćene tokom detinjstva i adolescencije u okviru svoje primarne porodice a kasnije i u okviru vršnjačkih grupa. Često su to osobe, čiji su roditelji bili previše kritični, strogi, prezahtevni a u isto vreme i hladni, bez pokazivanja ljubavi, prihvatanja i emocionalne podrške. Zbog ovakvog načina vaspitanja ove osobe su razvile čitav niz uverenja o sopstvenoj neadekvatnosti koju kasnije pokušavaju da na neadekvatan način kompenzuju kroz težnju da se dopadnu svim ljudima koje procenjuju kao bitne.

Kako prevazići socijalnu anksioznost?

Najbolji način za prevazilaženje socijalne anksioznosti je kognitivno bihejvioralna terapija. U okviru tog pristupa postoje razne tehnike koje psihoterapeut koristi kako bi pomogao klijentu da promeni svoja disfunkcionalna uverenja, prevaziđe tremu, stid i prestne da izbegava socijalne situacije.