Lična podrška procesu unutrašnje promene

Osnovna težnja kojom se rukovodimo u svakodnevnom životu je težnja ka ravnoteži. Ustanovljeni obrasci odnosa sa samima sobom i sa sredinom dovode do mira i sigurnosti. Ova dinamička ravnoteža omogućava da se naš život odvija bez većih trzavica.
Tokom života se, međutim, često suočavamo sa situacijama koje remete našu ravnotežu. Stalne promene, kako na spoljašnjem, tako i na unutrašnjem planu, stvaraju potrebu za stalnim prilagođavanjem. Neke situacije samo površno remete našu ravnotežu–onda govorimo o problemima. Kada neke situacije u značajnoj meri narušavaju našu ravnotezu radi se o krizi.

Kada smo u krizi, dolazi do pojave uznemirenosti jer je poremećen naš uobičajni način funkcionisanja, a novi još nije ustanovljen. Ovo osećanje nije prijatno i stimuliše nas na nalaženje novih rešenja. Važno je uvideti svrhu nalaženja novih rešenja. Ukoliko pokušavamo da ih nađemo da bismo zadržali dotadašnji način života ili da bismo “bili kao i pre” (psihoterapeut ovo dosta često čuje od svojih klijenata koji mu se obraajću za pomoć u svojim kriznim situacijama), velika je verovatnoća da ćemo podleći nekom maladaptivnom obliku ponasanja (npr. gubitak bliske osobe, gubitak posla, ulazak u klimaks, penzionisanje i sl., mogu dovesti do pojave alkoholizma, preteranog trošenja novca na održavanje spoljašnjeg mladalačkog izgleda itd.). Do ovoga dolazi zbog težnje ka nemogućem. Sve je u stalnoj promeni i ništa ne može biti kao pre. Postavlja se pitanje otkud ova težnja ka održavanju prethodne situacije. Izgleda da preteže potreba ka starom i poznatom zbog naše potrebe za sigurnošću. Sigurnost je dobra, ali da bismo napredovali i razvijali se tokom života, neophodna je određena količina rizika. Upravo nas promena, nesigurnost, navodi na drugačije gledanje na stvari. Omogućava nam da u svoj život unesemo nove informacije, da upoznamo nove ljude, da donosimo nove zaključke. Da sve ove novine integrišemo u svoju ličnost, i samim tim je razvijemo i obogatimo.

Pored toga, izgleda da postoji jedan deo naše ličnosti koji oseća da je nekada u prošlosti postojao “onaj pravi svet, onaj pravi život”. Ovaj pravi život postoji i u sadašnjem trenutku, ali mi nismo u sadašnjem trenutku, pa ga zato nismo ni svesni. To ne znači da smo nekada bili svesniji sadašnjeg trenutka, nego nam se život sam otkrivao na momente. Zašto je to “prestao da čini”? Zato što je došlo vreme da sami krenemo ka njemu, ka životu,tj. ka svesnosti sadašnjeg trenutka. Tako ćemo doći do jednog sasvim novog kvaliteta, do našeg namernog, promišljenog ulaska u život. Time preuzimamo odgovornost za svoje iskustvo života.

Ovo ne znači da treba izazivati krizu da bismo se razvijali. Treba pratiti sebe, svoje potrebe za promenom, donositi nove odluke–ovo može dovesti do krize koja je dobra za nas. I spoljašnje promene, ako ih shvatimo kao deo neprekidnih životnih promena, a ne kao surove šale nepravedne sudbine i ma koliko bile “negativne”, mogu poslužiti našem sazrevanju. Postajemo svesni toga da ništa ne možemo u potpunosti kontrolisati, a i da nema potrebe za tim. Sam život čine stalne promene i naše stalno prilagođavanje tim promenama. Ravnoteža, narušavanje ravnoteže, nova ravnoteža, pa onda njeno narusavanje. Stalna smena ravnoteže i neravnoteže.

Takođe, kada se nalazimo u krizi, dobro je potražiti pomoć okoline ako nam je potrebna. Ovo ne negira prethodno rečeno. Novi načini prilagođavanja podrazumevaju i nove interakcije, nove oblike komunikacije. Osnaženi podrškom okoline možemo još bolje ovladati kriznom situacijom i prevazići je.
Nekada i spoljašnje i unutrašnje promene mogu biti toliko velike da nas jednostavno parališu. To je normalno, povezano je sa osnovnom reakcijom kada se nalazimo u velikoj opasnosti, sa reakcijom “bori se ili beži”. Ta reakcija nam daje vremena i prostora da prikupimo energiju, sačekamo povoljnije okolnosti ili sačekamo da se intezitet ugrožavajuće situacije smanji u dovoljnoj meri da naše delovanje dobije smisao.
U svojoj biografiji F. Perls, osnivač geštalt psihoterapije, kaže: ”Kada se nalaziš u kriznoj situaciji, ako ti ne ide, isprazni ceo frižider, ako se ljubav izgubi, pronađi nove prijatelje, igraj se sa zvucima i recima…počni da se izražavaš na drugi način, rizikuj da živiš slobodno”.

Još tekstova

  • Depresija

    Bezvoljnost, nemotivisanost, gubitak energije, volje i životne radosti.

  • Stres

    Problemi na radnom mestu i u školi, nemogućnost učenja, burn out sindrom (sindrom izgaranja).

  • Fobije

    Fobija je neosnovan ili iracionalan strah od objekata, ideja ili situacija.

  • Porodična psihoterapija

    Seksualno funkcionisanje, nerazumevanje, gomilanje nezadovoljstva.